Jedna proljetna i disleksična o barenju

Priča br. 1

On bi rekao: Ljubi mi se
Ja bih rekla: Jebe mi se
Napomenut ću da dolazimo iz potpuno različitih priča...on je skroman, a ja nepristojna.
Ljudi smo.

Priča br. 2

Ovaj...znaš...ne znam kako da ti kažem..ali...
- Ali što?
- Ma ništa, zaboravi...
- Ma nemreš tak...počet i prestat...reci sad
- Ma gle, nije bitno
- No daj reci, nisi mi valjda ubio starce...nemre bit strašno
- Al je...
- O isuse, jednostavno reci!
- A GLE, sviđaš mi se!
- ou...Pa i ti meni

Priča br. 3

Nervoza barenja. Zvuči ko psihički poremećaj. Naime moja draga frendica se upuštala nakon mnogo mjeseci u barenje model „Vid mi sise“. Da se razumijemo, ona nije nikakav poseban slučaj. Ako ti sisa na nešto liči, onda upada „Vid mi sise“, ako ih nemaš, onda je i „Vid mi dupe“ dobra...ako ti je dupe van granica normale...ah...ne znam „Vid mi trepavice“...
Long story short...ona bezuspješno pokušava zbariti nekog ciljanog tipa. Svaki dan navlači dekolte, nabacuje šminku, obuva pete, trudi se bit školski primjerak jebežljivosti...i...

-Ništa.

-Pa kako ništa?

-Pa ima curu

-Znaš ti dobro kako je selket sve nas podučila....To što ima ženu ne znači da su mu odsjekli kurac

-A znam...

-Ali?

-Pa ne reagira!

-Ma gledaj, to su ti današnji frajeri...ako mu ne staviš ruku u gaće neće ni shvatit da te pali.

Priča br. 4

Gledala sam „nekidan“ Sanju (igrom slučaja) i bila je neka otrcana tema o tome kako su poznati prohodali sa svojim partnerima. Upad stoljeća jedne plave ovce bio je: „Ajmo se ljubiti“. Super, dala si mi dobru ideju, ja ću sljedeći put na mračnom tulumu upast sa spikom: „Metni mi ga jer ovuliram!“ i ujutro se upucat kad vidim što me taklo.

Od trenutka kad nam se nešto počinje sviđati do trenutka opisanog u onom dijalogu Priče br. 2 jednostavno ne znamo što napravit. Ko zadnji debili privlačimo pažnju paljenjem baklji, navigacijom u stilu čovjeka na pisti koji kontrolira avione, dubimo na glavi, pokazujemo adute i generalno se sramotimo. Ako pri tome u pohode barenja pozovete frenda/frendicu, njima cijela ta situacija izgleda tragikomično, da bi se od očaja morali napit za šankom i upucavat konobaru.

U zadnje vrijeme ispitujem ljude mojih godina gdje su najbolja mjesta za barenje. Odgovori su: Aquarius, Roko i sl. mračne rupe s glasnom muzikom, frajerima u uskim bijelim majicama i ženama s previše šminke i umetaka u grudnjacima.

Like WTF?

Jučer mi je stari pričao kako se to radilo u njegovo vrijeme. Nije da sam htjela slušat...al zvučalo je simpa. Plesnjaci, skrivanje po grmljima, bježanje od doma, namještanje ljudi i sl. Razočaranje....tada nije bilo niš drugačije neg danas.

Priča br. 5

Koja kompletira moja razmišljanja o barenju. Subotnji izlazak.

I uputim se ja na tolko hvaljeno mjesto za barenje, čisto eksperimentalno. Sava je definitivno krivo mjesto za tražit potencijalnog „brijača“, a kamoli partnera. Fakat se nemrem odlučit koji frajer mi izgleda normalno, a koji bi me mogo silovat iza prvog ugla. Highlight večeri bili su neki pijani frajeri koji su izvadili kurac i mahali nam s izjavama: „Dođi, znaš da ga želiš“ i „Možeš ga stavit u pičku, možeš ga stavit u dupe, a ako baš želiš, možeš i u usta“. Ako su dotični ovdje prisutni, neka se slobodno jave. Častim Xanaxom!

Ne mogu se otet mašti da je onaj pravi ipak u pekari iza mene dok kupujemo burek u 3 ujutro:)

objavile kespicke, A.D. 17. svibanj 2006 18:47:00